Rep
Jesen sam svečano započela gledanjem serije, što inače ne radim, mogla bih da nabrojim serije koje sam odgledala u životu, do broja pet.
Tako sam, kasno u odnosu na mnoge, razumela kako neke mogu biti kao droga. Serija „Beauty in Black“ nema sjajnu ocenu na IMBd, ali nije ni pravljena da bude vrhunska.
Naravno da istraživačica uspe da pronađe greške, ali sasvim ih je malo. Radnja je uzbudljiva i uvrnuta i uglavnom se bavi temom ludila koje svi nosimo, i pokretača usled kojih nas mogu obuzeti.
Međutim, kada sam sprovela statistiku, čini se da su svi glavni likovi iz slomljenih porodica. Nisam pravila duge pauze između epizoda, o tome sam razmišljala u letu.
Svako od nas ima neki rep koji vuče, svesno ili nesvesno, i boje kojima su nas obojili odrasli, dok smo bili mali. I ponekad postanemo potpuno drugačiji nego što smo mogli biti, ne zbog toga što smo odrasli u određenoj porodici ili okruženju, već zato što neke slike nikada nismo obrisali, neke rečenice čujemo i dalje, iako su umrle sa onima koji su ih izrekli, a neke snove sanjamo zauvek. One ružne.
Ja bih, da smo u životinjskom svetu, ako bi nam dužina repa koji vučemo iz detinjstva bila standard, mogla biti kengur. Kengur vrste jerboa ima rep dva do tri puta duži od tela (da, riznica sam nepotrebnih podataka).
Gušter je takođe u vrhu, a ni veverica nije loša, samo što meni veverice uvek deluju sretno, pa ne mislim da mogu poslužiti kao primer ikakve traume. Percepcija.
Međutim, gepard, iako nije među rekorderima, ima rep dužine do devedeset centimetara, i veoma mu je važan za ravnotežu pri velikoj brzini. E, o tome sam razmišljala. Uvrnuto je, znam.
Oni likovi iz serije koju sam pomenula, sa svojim repovima koji vire ispod savršeno skrojenih sakoa i haljina, ostali bi svi neokrnjeni, da su imali sreće da se rode kao gepard. Sve imaju, sem balansa...
Gepard je fascinantna životinja, oprezniji od lava, manje agresivan od tigra, izbegava sukob, oslanja se na brzinu a ne na borbu, veoma fokusiran u lovu i samostalan. Jeste li znali da ženke uglavnom žive same sa mladuncima, a mužjaci u manjim grupama? Ineresantno, zar ne?
Često sam se, dok sam bila mlađa, pitala koliko se moj rep vidi. Kasnije sam naučila da se prikladno obučem, da se ne primeti. Još kasnije sam počela da se divim gepardu, jasno vam je zašto.
Priroda mu je podarila balans, da kažemo simbolično tako. Nama kojima nije, potrebno je mnogo rada na sreći deteta koje vodimo u srcu kroz život. Ponekad je taj rad dubok i težak, a nekada je dovoljno da pogledate seriju na nekoj streaming platformi i da se osetite bolje.
Hvala vam što čitate.