Terapija
Ponekad gledam jutarnje vesti, ali ne one ozbiljne i tmurne. Tako sam od neozbiljnih juče naišla na kratak intervju, tačnije najavu događaja, gost Prljavi Inspektor Blaža.
Naravno da je bio svečano obučen, od šljokica njegovog sakoa i ja bih sašila haljinu. Međutim, osmeh je nosio jednako dobro kao sako, Blaža, majstor parodija.
Naravno da je pričao o muzici, o pločama i duhovito, kako samo on zna, poručio: ne idite na maraton, dođite na Dan prodavnica ploča.
I naravno da je, kao jedan od rokenrol dinosaurusa, bio emotivan i nostalgičan u nastupu. I danas, kada želim da udelim kompliment nekoj drugarici, kažem: Lepa si, Pamela... Ali, nisam se zamislila zbog svega što sam pomenula.
Nakon što se prilog završio, nastavila sam da razmišljam o tome kako nas je podsetio da je muzika blagotvorna. Reći ćete, pa to znamo. Znamo, kao što znamo mnogo drugih stvari koje svakodnevno zaboravljamo.
Pre dve godine sam čitala jedan članak o uticaju muzike na mozak. Naučnici sa univerziteta iz Eksetera su sproveli eksperiment sa više od 1000 učesnika, prosečne starosti 68 godina. Posmatrali su na koji način deluju sviranje instrumenata, pevanje i slušanje muzike na mozak.
Zatim su uporedili kognitivne podatke onih koji su se u životu, na neki način, bavili muzikom i onih koji nisu. Pogađate čiji je mozak bio „mlađi“?
Da sada ne širimo temu i idemo dublje, samo ću vas podsetiti kako je pre desetak godina započet talas ispitivanja i objavljen interesantan i nagrađen naučni članak, koji se bavi uticajem muzike na stanje osoba sa srčanim oboljenjima. Mozak je mišić. Srce je mišić. I njima je potreban ozbiljan trening. Ovo spada u ono što znamo i zaboravljamo...
Mozak, to fantastično mesto, mora da izvede dosta rekreativnih aktivnosti, da bi „preveo“ muziku, a o tome uopšte ne razmišljamo. Ozbiljan je to posao.
Da se vratimo Inspektoru Blaži... Oduvek sam bila fascinirana njegovim idejama za pesme. I danas, sa distance od nekoliko decenija (ostaću neodređena), ne mogu da se široko ne nasmešim, kada vidim njegov osmeh ili čujem neku pesmu. Potpuno besplatna, izvrsna terapija...
Da se razumemo malo bolje, volim da slušam klasičnu muziku, a džez obožavam. Samo što nisam nikako mogla da se setim Čajkovskog, dok sam gledala intervju.
Naročito volim da slušam muziku dok kuvam. I dok pišem. Uopšte nisam loša, u obe stvari. Možda je do muzike...
Imajte lep petak, hvala vam što čitate.