Brojevi
Zahvaljujući mom životu koji je baš ovakav kakav jeste, jutros sam sedela na travi u senci lepog, grmastog cveta i posmatrala prizor ispred sebe, u rano jutro.
Samo nekoliko ljudi je tu, zbog čega i idem na more ranije ujutro, da bih čula glasove prirode, a malo manje ljude. Jedna devojka je takođe poranila i desno od mesta na kome sedim, izvodi asane zatvorenih očiju.
Jedan trkač je zastao i hvata dah, dok meri nešto na narukvici, verovatno puls, ili pritisak. Stariji par koji se sporije kreće i koji sretnem često, jer stignu prvi, mahne mi diskretno.
Kantice i lopatice razbacane levo, najavljuju kako će nam se uskoro pridružiti jato male dece. Možda mama žurno pije jutarnju kafu.
Ja sam svoju skoro završila, ovu plažnu, prvu sam popila ranije, ne merim ništa, ne radim vežbe, samo mirujem, stopala čvrsto oslonjenih na travu. Razmišljam kako svi mi, nepoznati ljudi, koji smo se tu zatekli, postojimo u nekom svom energetskom balončiću. Neki će se dodirnuti, neki nikada. Neki će se nekada upoznati, neki nikada.
Možda ćemo propustiti priče, neke uspomene neće postati naše, neki potreban savet nije stigao a mogao je. A možda je sve savršeno baš kako jeste. Tu smo, sa svojim tišinama i ako bih smela da zaključujem, rekla bih da smo svi sretni. Tako mi delujemo.
Sa jednom prijateljicom sličnih godina sam, pre nekoliko večeri, razgovarala (ponovo) o tome kako je neobično da se nikada nismo srele, do pre četiri godine. Pitamo se povremeno zašto su se naši energetski balončići mimoilazili, šta je to što je sprečavalo da postanemo prijateljice toliko godina, na jednom sasvim malom komadu planete?
Stvorile bismo više upomena, više bismo se zajedno smejale, češće čule jedna drugoj glas i stegle ramena mnogo puta. Ali nismo. Pa pomalo nevoljno zaključim kako dobijamo tačno određeni broj zagrljaja, poljubaca, osmeha i pogleda, na našim komadićima planete.
Mislim da bi bilo dobro da pomislimo na te brojeve, kada tek upoznamo neku osobu. Samo sam jednom čula da se dvoje upoznalo i krenulo da broji, pa su se setili da su se davno poznavali.
To je doživeo moj stariji sin, sa jednim od najboljih prijatelja, nakon što su se upoznali i jedno kratko vreme družili. Pozvao me je jedne večeri i euforično tražio da pronađem fotografije od pre petnaestak ili više godina.
A zatim radost, jer su neki mali ljudi, koji će biti veliki prijatelji kada porastu, počeli da broje osmehe, poglede, maskenbale, modrice. Čarobno, zar ne?
Zato sudarite svoj energetski balončić ponekad sa namerom, kada nekoga upoznate, možda se u nepoznatom krije vaš sretan broj.